Ponašanje osobe koja ima izražene mentalne smetnje i koja se nalazi u trenutnom pogoršanju (odnosno psihotičnoj epizodi) obično je upadljivo i jasno vidljivo za okolinu. Osoba može da vrišti, da se ubrzano kreće, da govori besmislice i pokazuje znake ekstremnog uznemirenja. U tom trenutku potrebno je ostati pribran i smiren. Ako vam je to bliska osoba, probajte da je umirite. Ne raspravljajte se sa njom, ne govorite joj da se ponaša nerazumno i što je još važnije ne plašite je lekarima, bolnicama, policijom i slično. Samo budite prisutni uz nju i svojom smirenošću pružite tačku oslonca. Možete reći polako, pomoći ćemo ti, nisi sam, diši duboko i neke jednostavne reči umirenja sa eventualno jasnim instrukcijama – sedi ovde, popi vodu, diši polako itd.
Ako procenite da je osoba suviše uznemirena, pozvaćete u isto vreme i policiju i hitnu pomoć, jer hitna pomoć može da reaguje tek pošto ste prijavili slučaj i policiji. Kada dođu kola hitne pomoći, ako vam je bliska osoba u pitanju, pođite sa njom, sigurno će joj biti potrebne razne stvari nakon što uznemirenje prođe. Kada osoba dobije odgovarajuću terapiju, ona će se smiriti. Najverovatnije je da će ostati 24 sata u ustanovi u kojoj je primljena i da će konzilijum u tom roku doneti procenu psihičkog stanja i odluku o daljoj terapiji.
Agresivnost osoba sa mentalnim smetnjama je mit sa kojim se u današnjem društvu često suočavamo. Veoma je retko da osoba s psihičkim problemima bude opasna po okolinu. Ipak, ako je u pitanju baš ovakav slučaj tj. u slučaju da je osoba agresivna i da je ta agresija uperena protiv drugih ljudi ili vas, najbolje je da momentalno napustite situaciju, po mogućstvu zaključate osobu i pozovete policiju i hitnu pomoć. Nemojte računati da vas neko vama blizak neće povrediti jer vas voli, u psihotičnom stanju osoba nije u mogućnosti da rasuđuje i može povrediti i ljude koje najviše voli.
Izvod iz zakona:
Službena lica ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove i zdravstveniradnici hitne medicinske pomoći, dužni su da bez odlaganja lice sa mentalnim smetnjama odvedu u najbliži dom zdravlja ili zavod za hitnu medicinsku pomoć. Ukoliko doktor medicine doma zdravlja ili zavoda za hitnu medicinsku pomoć proceni, na osnovu pregleda, da je potrebno stacionarno lečenje, uputiće bez odlagaganja lice sa mentalnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu. Psihijatar koji primi lice dužan je da bez odlaganja izvrši njegov pregled, kako bi utvrdio da li postoje zdravstveni razlozi za njegovo stacionarno lečenje.
Psihijatar će odluku o zadržavanju bez pristanka na prigodan način saopštiti i obrazložiti licu sa mentalnim smetnjama zadržanom bez pristanka i upoznati ga sa razlozima i ciljevima takvog zadržavanja, kao i sa njegovim pravima i dužnostima. Po prijemu lica sa mentalnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu, najkasnije prvog radnog dana konzilijum psihijatrijske ustanove odlučiće da li će se ovo lice zadržati na daljem bolničkom lečenju, ili će biti otpušteno.
Reverie: Institut za psihologiju, psihoterapiju i edukaciju
Нема коментара:
Постави коментар